Hodam gradom. Gledam ljude, prolaze praznih pogleda s mobitelom u ruci. Ne primjećuju me, a ja ih slušam….ludnica, danas je bila ludnica…ludnica na poslu….totalna ludnica….imala sam kaos…..oni su ludi….i on je lud…u njegovoj glavi je kaos….kaos….!  Zastajem, gledam oko sebe…riječi su spojene u oblak i putuju nam iznad glava. Možda je ovaj svijet stvarno jedna velika ludnica u kojem umjesto luđačkih košulja nosimo “marke” i uvjeravamo sebe kako je naš razum savršen, a razum i ne postoji….on je tek zamka za naivne…..mi smo maloumna masa koja hoda svijetom s mobitelom u ruci, praznih pogleda okovanih u beznađe.

Možda nađem načina  iz ovog svijeta izaći van!