Oslobodio si meOkupao dodirom

Duše iz tvog oka

Poput zore ustajem

Obgrljena istinom

U rascjepu svjetova

Sada sam most

Na obali nadanja

Sad sam svijest

U trenutku stvaranja

Rasprostirem se

Od početka do kraja

U prostoru između

Otkucaja srca

Udišem slobodu

Biti ista a biti drugačija

Biti trenutak u svetosti dana

I ne dam se zavesti

Tek samo opiti

Ljubavlju s tvoga dlan 

Noć jeA još diše dan

Na  mojim usnama

Ko vrelina ljeta

Ko žito na poljima

Raspuknuto od punine

Ovo je sonata za

Odbjegle ljubavnike

Sljubljene na mjesečini

U kapima tišine

Dižem se i spuštam

U mojim njedrima je more

A misli kao jedra

Vijore na vjetru

Sve ostalo je noć

Natopila u tintu

Zaboravila sam

Uspavati prozore

I probuditi tišinu

Da popijemo kavu

Prije nego ponoć stigne

I sve podijeli na pola

Na jučer i danas

Na početak i kraj

Na moje i tvoje

U nama bez nas!

Navuci zastoreDa soba ostane

Napunjena dodirima

Ko košara trešnjama

Slast se cijedi

Poljupcima

Kap po kap

I iznjedriti će more

Spusti pogled

Da  ti misli ostanu

Usidrene

U mome zagrljaju

Zauvijek!