Sanjarim

OTISAK 

napila sam se od ljepote

od umiranja i rađanja

od kruga u krug

mijena i sjena

zauvijek

napila sam se od tišine

od stapanja i protoka

od mora i šuma

prostora i vremena

ovdje gdje postojim kao dah

gdje moje stope ostavljaju trag

i u pijesku i na vodi

otisak za sutra

za mene bez mene u meni

tamo kad budem prošla

kroz rascjep jutra!

SANJARIM

Ne postojim trenutno

ovdje gdje jesam

moj obris je hod

u koraku vječnosti

mislima začeta

neuhvatljiva riječima 

postajem pečat istine

u tvojim očima

budiš se

lice ti je okupano tišinom

a ja kao mrvica kruha

na tvom dlanu

bubrim ljepotom

i sanjarim

da budiš se

i voliš me

 
DIVLJI OBLACI 


divlji oblaci nebom jašu

i beru zvijezde u svoja njedra

osjećam ih mirisom

njišu me vjetrom

i flertuju sa mnom ispod obrva

sada sam zavedena

sada sam opijena

bubrim u ljepoti

zalijepljena u međuprostor

negdje između mene i nas

tamo gdje nema vremena

već samo titraji

ko divlji oblaci

jašu u mislima!


 POSLIJE TEBE   

Okupana u tvome tijelu

Sada opet mirišem na tebe

I dobro mi je

Mazno zavarena na tišinu

Pomičem granice vlastitih obrisa

I raspršujem ih do mjesta

Gdje određenost nema sebe

Gdje prestaje mašta i počinje ništa

A naslutiti se može da u tome je sve

Bez cilja ili želje

Tek jednostavno

Samo JE!